gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sazòvem, 3. l. mn. sazòvū, imp. sazòvi, aor. sàzvah, prid. r. m. sȁzvao, ž. sȁzvāla, s. sȁzvālo, mn. sȁzvāli, prid. t. sȁzvān〉 pozvati više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastanak [~ konferenciju za tisak; ~ sabor]; vidski parnjak: sazivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sažàlijēvām, 3. l. mn. sažalijévajū, imp. sažàlijēvāj, aor. sažalijévah, imperf. sažàlijēvāh, prid. r. sažalijévao, prid. t. sažàlijēvān〉 1. osjećati žalost zbog čega [~ se nad čijom sudbinom] 2. osjećati samilost prema komu [~ prijatelja]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàžalīm se, 3. l. mn. sàžalē se, imp. sàžali se, aor. sàžalih se, prid. r. sàžalio se〉 1. osjetiti žalost zbog čega [~ nad čijom sudbinom] 2. osjetiti samilost prema komu [~ nad sirotinjom]; sin. smilovati se

prid. 〈G sȁžēta; odr. sȁžētī, G sȁžētōg(a); ž. sȁžēta, s. sȁžēto; komp. sažètijī〉 u kojemu nema mnogo pojedinosti, koji ne ide u širinu [~ opis; ~ tekst]; ant. opširan

im. m. 〈G sažétka; mn. N sažétci, G sàžētākā〉 tekst u kojemu je na kratak način izneseno sve što je bitno u sadržaju nekoga većeg teksta ili djela [~ predavanja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁžmēm, 3. l. mn. sȁžmū, imp. sàžmi, aor. sàžēh, prid. r. m. sȁžeo, ž. sȁžēla, s. sȁžēlo, mn. sȁžēli, prid. t. sȁžēt〉 učiniti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. zgusnuti pren., zbiti; vidski parnjak: sažimati

pril. 〈komp. sažètijē〉 kratko, ne iznoseći mnogo pojedinosti [~ opisati]; ant. opširno

im. s. 〈G sàžimānja〉 činjenje čega sažetijim; sin. zbijanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàžimām/sàžimljēm, 3. l. mn. sàžimajū/sàžimljū, imp. sàžimāj/sàžimlji, aor. sàžimah, imperf. sàžimāh, prid. r. sàžimao, prid. t. sàžimān〉 činiti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. zbijati; vidski parnjak: sažeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàžvāčēm, 3. l. mn. sàžvāčū, imp. sažváči, aor. sažvákah, prid. r. sažvákao, prid. t. sàžvākān〉 žvačući usitniti što [~ hranu]

im. ž. 〈G scȅnē; mn. N scȅne, G scȇnā〉 1. uređeni prostor s odgovarajućom scenografijom ispred gledališta na kojemu se izvodi predstava [izići na scenu]; sin. pozornica 2. v. prizor, slika 3. dio filmskoga djela u kojemu se prati tijek jednoga prizora, jedne radnje unutar istoga prostora [ljubavna ~; ~ rastanka] ♦ praviti scenu ljutiti se, vikati pred drugima; sići (otići) sa scene (pozornice), usp. pozornica; stupiti na scenu (pozornicu), usp. pozornica

im. m. 〈G scènārija; mn. N scènāriji, G scènārījā〉 detaljno napisan sadržaj filma

im. m. 〈G scenàrista, V scenàristu; mn. N scenàristi, G scenàrīstā〉 osoba koja piše scenarije

im. ž. 〈G scenàristicē; mn. N scenàristice, G scenàristīcā〉 žena koja piše scenarije

prid. 〈G scenàrističina; ž. scenàrističina, s. scenàrističino〉 koji pripada scenaristici

prid. 〈G scenarìstičkōg(a); ž. scenarìstičkā, s. scenarìstičkō〉 koji se odnosi na scenariste

im. m. 〈G scenògrafa; mn. N scenògrafi, G scenògrāfā〉 umjetnik koji izrađuje crteže ili nacrte za opremu scene

im. ž. 〈G scenogràfijē; mn. N scenogràfije, G scenogràfījā〉 1. likovno oblikovanje pozornice ili prostora za snimanje filma, televizijske emisije i sl. 2. oprema scene, kulise i svi predmeti koji se nalaze na sceni

im. ž. 〈G scenògrafkinjē; mn. N scenògrafkinje, G scenògrafkīnjā〉 umjetnica koja izrađuje crteže ili nacrte za opremu scene

prid. 〈G scȅnskōg(a); ž. scȅnskā, s. scȅnskō〉 koji se odnosi na scenu [~ nastup]

pov. zam. 〈GA〉 v. pod sebe

pov. zam. 〈GA sȅbe/se, D sȅbi/si, L sȅbi, I sȍbōm〉 označuje da se radnja vraća na osobu koja ju vrši, označuje da subjekt vrši radnju na sebi

prid. 〈G sèbična; odr. sèbičnī, G sèbičnōg(a); ž. sèbična, s. sèbično; komp. sebìčnijī〉 1. koji misli samo na sebe, koji ne pokazuje brigu za dobro drugih [~ čovjek] 2. koji ne odražava brigu za dobro drugih [sebična želja]; ant. nesebičan

pril. 〈komp. sebìčinijē〉 tako da pokazuje da tko misli samo na sebe, da se ne brine za dobro drugih; ant. nesebično

im. ž. 〈G sèbičnosti, I sèbičnošću/sèbičnosti〉 osobina onoga koji je sebičan ili svojstvo onoga što je sebično; ant. nesebičnost

im. m. 〈G sèbičnjāka, V sȅbičnjāče; mn. N sèbičnjāci, G sȅbičnjākā〉 sebična osoba; ant. nesebičnjak

im. ž. 〈G sebičnjàkinjē; mn. N sebičnjàkinje, G sebičnjàkīnjā〉 sebična žena; ant. nesebičnjakinja

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje sa 7, za jedan veći od broja šest i za jedan manji od broja osam

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje sa 70, za jedan veći od broja šezdeset devet i za jedan manji od broja sedamdeset jedan

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od sedamdeset osoba različita spola

red. br. 〈G sedamdèsētōg(a); ž. sedamdèsētā, s. sedamdèsētō〉 koji je iza šezdeset devetoga, a prije sedamdeset prvoga

im. m. 〈G sedamdesetogòdišnjāka, V sedamdesetogòdišnjāče; mn. N sedamdesetogòdišnjāci, G sedamdesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima sedamdeset godina

im. ž. 〈G sedamdesetogodišnjàkinjē; mn. N sedamdesetogodišnjàkinje, G sedamdesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima sedamdeset godina

prid. 〈G sedamdesetogòdišnjēg(a); ž. sedamdesetogòdišnjā, s. sedamdesetogòdišnjē〉 1. koji ima sedamdeset godina [sedamdesetogodišnji grad] 2. koji traje sedamdeset godina [sedamdesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na sedamdeset godina

im. ž. 〈G sedamdesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava sedamdeset godina od događaja koji se obilježuje

im. ž. 〈G sedamdesetòricē〉 skupina od sedamdeset muških osoba

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje sa 17, za jedan veći od broja šesnaest i za jedan manji od broja osamnaest

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od sedamnaest osoba različita spola

red. br. 〈G sedàmnaestōg(a); ž. sedàmnaestā, s. sedàmnaestō〉 koji je iza šesnaestoga, a prije osamnaestoga

im. m. 〈G sedamnaestogòdišnjāka, V sedamnaestogòdišnjāče; mn. N sedamnaestogòdišnjāci, G sedamnaestogòdišnjākā〉 osoba koja ima sedamnaest godina

im. ž. 〈G sedamnaestogodišnjàkinjē; mn. N sedamnaestogodišnjàkinje, G sedamnaestogodišnjàkīnjā〉 djevojka koja ima sedamnaest godina

prid. 〈G sedamnaestogòdišnjēg(a); ž. sedamnaestogòdišnjā, s. sedamnaestogòdišnjē〉 1. koji ima sedamnaest godina [~ mladić] 2. koji traje sedamnaest godina [sedamnaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na sedamnaest godina

im. ž. 〈G sedamnaestòricē〉 skupina od sedamnaest muških osoba

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje sa 700, za jedan veći od broja šeststo devedeset devet i za jedan manji od broja sedamsto jedan, sedam stotina

prid. 〈G sedamstogòdišnjēg(a); ž. sedamstogòdišnjā, s. sedamstogòdišnjē〉 1. koji ima sedamsto godina [~ grad] 2. koji traje sedamsto godina [sedamstogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na sedamsto godina

im. ž. 〈G sedamstogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava sedamsto godina od događaja koji se obilježuje

red. br. 〈G sȅdamstōtōg(a); ž. sȅdamstōtā, s. sȅdamstōtō〉 koji je iza šeststo devedeset devetoga, a prije sedamsto prvoga

im. m. 〈G sèdefa〉 unutrašnji sloj ljušture nekih školjaka i morskih puževa, prelijeva se u duginim bojama i služi za izradbu ukrasnih predmeta